Muzika je mnogima dosta važan dio života kao što je i meni. Ja uz glazbu živim i jednostavno nemogu bez nje. No ja mislim da sam ja najsretniji uz muziku, a osobito zbog toga što ju ja stvaram. Kadam puštam muziku i vidim da rulja zapleše, da moja muzika valja nema sretnijeg od mene...često se znam rasplakat uz neke dobre zvukove(nemojte nikom reć
). Sada ću vam opisat svoju najdražu muziku i moj hobi(tekstovi su preuzeti s interneta):
Techno – je elektronska plesna muzika (glazba) koja vuče korijene iz Detroita u SAD-u u saveznoj državi Michigan, razvijena sredinom osamdesetih sa utjecajem house muzike iz Chicaga, elektra, New Wave-a, Funk-a i futurističnog pogleda na nove stvari punog neona i florescentnih svjetala i boja u Americi krajem hladnog rata. Možemo reći da je techno službeno stvorio D.J. Ben Russell nakon prvog javnog nastupa na lokalnoj radio postaji u Detroit-u I tako je techno počeo I naglo dobio na popularnosti poznat kao Detroit techno ali samo na lokalnom području, tek 90-ih se razvio u ono što je danas, globalno poznatu glazbenu kulturu. Ime techno poteklo je od engleske riječi “technology”. Ljubitelji te muzike kao I novinari I svi koji koriste tu riječ, koriste uvijek s dozom opreza I oni koji se razumiju vrlo su ljubomorni na nju te odmah skoče ako ju netko slučajno zamijeni s house, trance ili hardcore glazbom iako većina ljudi kojima takva glazba ne znači ništa u životu miješaju pojam techna sa dance muzikom, elektronskom muzikom itd pa je njima techno, trance, ili bilo što napravljeno na računalu, sintisajzeru ili mikseti, techno …. O you are so wrong !!!! Razvoj –
U Njemačkoj su se prvi sintisajzeri I slični uređaji po prvi put našli u trgovinama već 1970. godine I postali popularni sa grupom "Yellow Magic Orchestra", utemeljenom 1978. godine koja ih je prva upotrebljavala kako treba. Tada su se pomalo počele stvarati prve stvari, pjesme zvukovi iz kojih je nastao techno, hardcore techno sa preko 160 udaraca u minuti, ambijent techno stvoren od strane The Orb-a I Aphex Twin-a o kome neću puno pisati, minimal techna I tako dalje….
U današnje vrijeme techno je napokon zauzeo svoje mjesto I definiran je kao vrsta glazbe te priznat kao takav zahvaljujući I mnogim publikacijama,festivalima, knjigama napisanih od samih DJ-a kao Laurent Garnier sa Electroshock itd , te je puno glazbenika pripomoglo na razne načine da techno postane cjenjeniji.
Trance (fon. trans) je podvrsta elektronske plesne glazbe nastao na prijelazu iz 1980ih u 1990ih.
Glazba je karakterizirana tempom od 130 bpm do 160 bpm, koristi ponavljajuće melodične sintisajzerske dionice, nagle promjene glasnoće ili prekide. Ponekad koriste i vokale ali tekstovi su u većini slučajeve jednostavni ili se sastoje od ponavljajuće fraze. Trance je nastao kao kombinacija techno i house glazbe. Kako se trance glazba često pušta u noćnim klubovima može se smatrati i kao forma klubske glazbe.
Trance je nastao u njemačkim klubovima ranih 90tih godina, a upravo jedan njemački grad - Frankfurt, se često naziva kao mjesto gdje je ta cijela priča i započela. Rani pioniri ovog žanra uključuju izvođače kao što su DJ Dag, Oliver Lieb i Sven Vath. Rani trance je dijelio mnoge sličnosti sa technom, u smislu tempa i ritmičke strukture. No, trance je sadržavao i melodičnu strukturu koja je izvorno pripadala tadašnjem house žanru. Ranu fazu trance-a možemo okarakteriziriati kao glazbu sa „hipnotizirajućim efektom“, kvalitetnom melodijom te repetirajućom ritmičkom strukurom.
U isto vrijeme, dakle ranih 90tih godina, glazbena revolucija se odvijala u Goi (Indija) gdje će ubrzo nastati „Goa trance“. Ubrzo nakon, uslijediti će i profilacija umjetnika kao što su Gil, Eat Static, Doof te Man With No Name.
Sredinom 90tih godina pojavljuje se progressive trance te postaje jedan od dominantnijih oblika plesne glazbe. Taj pravac se više oslanjao na bas te glavnu melodiju, odbacujući pritom ponavljajuću te hipnotizirajuću strukturu trance žanra. Trance je bio oštriji od housea, melodičniji od techna te umirujući od drum'n'bassa stoga ne čudi što je u trenu postao vrlo popularan. Neki od DJ-a koji su sudjelovali u stvaranju ovog žanra ga napuštaju sredinom i krajem 90tih godina te prelaze na progresivniji zvuk (Sasha, John Digweed).
Disc Jockey (eng.) ili DJ je osoba koja je zadužena za puštanje glazbe. To može biti u klubovima, modnim revijama, radiju, itd. U početku se glazba puštala s ploče (Vinila) dok danas uz ploče sve više koriste Cd-e i Mp3 format.
Disc Jockey koji radi na radiju često se koristi pojam radio jockey, dok je za one televizijske česti izraz i video jockey. Tako je na Božić, davne 1906. godine, Reginald Fessenden iz Kanade, testirajući novi opremu, poslao u eter ljudski glas. Signal je uhvatio brod na Atlantiku, a Largo iz Hundelove opere Xerxes bila je prva stvar u eteru. Tako je Fesseden postao prvi svjetski DJ, premda mu to nije bila namjera. Kao zabavljači publike, DJ-i se prvi put pojavljuju u Drugom svjetskom ratu, kada su bili zaduženi za zabavu vojnih postrojbi. Početkom 50-ih godina svijet su ugledale prve singlice, odnosno 45 RPM (rounds per minute, mjera za brzinu gramofonskih ploča) 7-inčne gramofonske ploče, koje su bile detonator razvoja i popularnosti gramofonske, a time i glazbene industrije. U zadnjih 20-ak godina, DJ-i su postali neizostavan pojam koji se veže uz digitalnu glazbu, s obzirom na to da su upravo oni najzaslužniji za njenu svjetsku popularizaciju. Pomalo paradoksalno zvuči da ti pioniri digitalne glazbe još uvijek najviše cijene upravo gramofonske ploče, koje su analogni nosači zvuka. Stari dobri 12-inčni maksi singlovi još su uvijek prvi, a većini kvalitetnih DJ-a i jedini izbor nosača zvuka s kojih sviraju glazbu. S druge strane, digitalna glazba i MP3 format otvaraju i jednu novu dimenziju posla DJ-a.